Zovem se Sandra Baljak, radim u kompaniji Grundfos Srbija d.o.o. u Inđiji, kao praktikant zaštite životne sredine. Završila sam osnovne studije 2016. godine i master studije 2019. godine, smer Inženjerstvo zaštite životne sredine.
Imala sam jaku volju i želju da radim u struci, da naučim posao za koji sam se školovala i da napredujem u svakom pogledu. Nakon završetka master studija počela sam da tragam za poslom u struci. Usledila je Covid 19 pandemija, koja mi je dodatno otežala pronalaženje posla. Međutim, sredinom 2020. godine, najavljen je projekat pod nazivom Moja prva plata. Ideja projekta je bila da određeni broj nezaposlenih mladih lica sa fakultetskom diplomom, bez radnog iskustva, pronađe posao u svojoj struci. Ispunila sam sve uslove koje je konkurs za učešće na projektu zahtevao. Iskreno, nisam verovala da će mi biti ponuđen posao u struci, ali nisam imala ništa da izgubim. Na moje iznenađenje, usledio je poziv od Grundfos Srbija d.o.o. i tako je sve počelo.
Prilikom prijave za projekat moglo je da se navede koje veštine i kvalifikacije poseduje kandidat, ali na samom razgovoru sa poslodavcem nije bilo presudno i nisu insistirali na njima. Poznavanje engleskog jezika i rad na računaru sa osnovnim programima se podrazumeva, bar kod mladih ljudi koji su završili fakultete. Pored toga, istakla sam jaku volju i želju za učenjem i stručnim usavršavanjem, što je za Grundfos bilo veoma značajno.
Trenutno sam na obuci u EHS sektoru za poslove koji se odnose na zaštitu životne sredine i upravljanja otpadom. Vršimo svakodnevna merenja i optimizaciju potrošnje energije u cilju energetske efikasnosti fabričkog postrojenja, vodimo dnevne evidencije opasnog i neopasnog otpada, učimo i primenjujemo zakone i pravilnike vezane za zaštitu životne sredine i upoznajemo se sa složenim kompjuterskim programom u sklopu kompanije.
Veoma sam zadovoljna kompanijom Grundfos jer pruža šansu za usavršavanjem i napredovanjem i potrudiću se da, nakon završetka projekta Moja prva plata, nastavim da radim u kompaniji.
Najbolji deo studiranja je bio, naravno, upoznavanje novih i zanimljivih ljudi sa kojima sam i danas u kontaktu i koji su mi za kratko vreme postali najbolji prijatelji. To mi je bio definitivno najlepši period života i, pored učenja i muke oko ispitnih rokova, kroz sve bih ponovo opet prošla. Smatram da bi Departaman za inženjerstvo zaštite životne sredine i zaštite na radu trebao da obezbedi više stručnih praksi u kompanijama, da svaki student, i pre završetka studija, prepozna i razvije svoje veštine. Time bi podstakli samopouzdanje i ambicije budućih inženjera.
Meni je za sada najzanimljivija, a ujedno i najperspektivnija, oblast upravljanje otpadom. Smatram da je izuzetno bitno da se razvije svest kod ljudi i promeni način razmišljanja u vezi sa divljim deponijama i recikliranjem.